Da bi se problem bar u jednom dijelu suzbio kao prvo neophodna je edukacija učesnika u saobraćaju o pravima osoba sa invaliditetom. Nadležne službe moraju biti spremnije da ozbiljno i odgovorno prihvate rješavanje, prije svega manjka parkirališta, ali i adekvatnog i neselektivnog kažnjavanja svih onih koji svojim ponašanjem druge ometaju da ravnopravno učestvuju u saobraćaju. Prava osoba sa invaliditetom su slabo primijećena u skorije vrijeme i slabo se kreiraju prostori u kojem OSI mogu ravnopravno učestvovati u saobraćaju.
Ne znači da se u našoj zemlji apsolutno ništa ne radi po pitanju rješavanja ovih problema, ali sigurno nikom nisu bili u fokusu i napori nisu bili prioritetni. Za borbu za ravnopravan položaj osoba sa invaliditeom i samostalan život u zajednici bitna je percepcija javnosti, posebno zato što je dugo bila oblikovana medicinskim i milosrdnim modelom posmatranja invaliditeta.
Osobe sa invaliditetom, kada je riječ o oblasti saobraćaja, imaju pravo na:
• Pristupačan javni prevoz;
• Pravo na dobijane znaka pristupačnosti i obilježavanje parking mjesta ispred objekta stanovanja i rada;
• Odnosno pravo na besplatan parking i korišćenje obilježenih parking mjesta na bilo kojoj teritoriji;
• Pravo na označavanje vozika znakom pristupačnosti;
• Prilagođavanje vozila za OSI specijalnim komandama, odnosno posjedovanje specilanog putničkog vozila.
Projekat „Imam i ja prava da se krećem“ bavi se povećanjem fizičke dostupnost saobraćaja i javne saobraćajne infrastukture osobama sa invaliditetom, uz informisanje i podizanje svijesti javnosti i zagovaranje za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom za lakše korišćenje usluga prevoza i saobraćajne infrastrukture.
Kroz projekat želimo povećati razumjevanja javnosti o preprekama sa kojima se suočavaju lica sa različitim vrstama invalidtiteta tokom svakodnevnih aktivnosti, a posebno u saobraćaju.
Projekat „Imam i ja prava da se krećem“ sprovodi NVO Multimedijal Montenegro (MMNE),a finansiran je od strane Ministarstva kapitalnih investicija.