Kada govorimo o oblasti saobraćaja osobe s invaliditeom, kao svi drugi građani se mogu javiri u ulozi aktivnih i pasivnih učesnika u saobraćaju.
Osobe sa invaliditetom, kada je riječ o oblasti saobraćaja, imaju pravo na:
• Pristupačan javni prevoz;
• Pravo na povlastice putovanja;
• Pravo na dobijane znaka pristupačnosti i obilježavanje parking mjesta ispred objekta stanovanja i rada;
• Odnosno pravo na besplatan parking i korišćenje obilježenih parking mjesta na bilo kojoj teritoriji;
• Pravo na označavanje vozika znakom pristupačnosti;
• Polaganje vozačkog ispita;
• Umanjenje cijene registracije vozila;
• Oslobađanje od poreza na dodatu vrijednost i oslobađanje carine prilikom uvoza vozila namijenjenog za prevos OSI;
• OSlobađanje od plaćanja nakndade-putarine za polazak kroz tunel ,,SOZINA”;
• Prilagođavanje vozila za OSI specijalnim komandama, odnosno posjedovanje specilanog putničkog vozila.
Osobe sa invaliditetom su učesnici u saobraćaju kao i svi drugi ljudi. Njihov položaj, kao učesnika u saobraćaju, ne bi trebalo da se razlikuje od položaja, prava i obaveza drugih učesnika. Nažalost, brojni činioci utiču da se kretanje osoba sa invaliditetom dodatno otežava. Loša saobraćajna infrastruktura, nedostupnost prevoznih sredstava, nedostatak „saobraćajne kulture“, različiti oblici diskriminacije samo su neki od njih.
Diskriminacija osoba sa invaliditetom je veoma kompleksna društvena pojava. Ona se može pojaviti u mnogo različitih formi. Zbog toga je veoma važno prepoznati diskriminaciju i adekvatno regovati na nju.
Prije svega, treba razumjeti šta je diskriminacija u normativnom smislu. Izrazi “diskriminacija” i “diskriminatorsko postupanje” označavaju svako pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva) u odnosu na lica ili grupe, kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koje se zasniva na invalidnosti ili razlozima u vezi sa njom.
Niskopodni autobusi
Niskopodni gradski autobusi sa rampom namenjeni su osobama sa invaliditetom. Niskopodnih autobusa sa rampom svakako nema dovoljno, ali čak ni to što postoji ne funkcioniše kako bi trebalo. Svaki grad bi trebao da ima vozila i autobuse koji su niskopodni i pristupačni. Tako vozilo bez ikakvog problema može da vozi bilo koga, ne samo osobe sa invaliditetom.
Slabovidi
Osoba sa invaliditetom je osoba sa tjelesnim, senzornim ili intelektualnim oštećenjem koja usled barijera koje postoje u okruženju ne može nesmetano da se kreće i da koristi površine javne namjene, objekte za javno korišćenje, stambene i stambeno poslovne zgrade sa deset i više stanova, uključujući i javni prevoz i druge usluge namjenjene javnosti. Da bi se omogućilo njihovo nesmetano kretanje potrebno je da se omogući univezalni dizjan koji predstavlja intervenciju na površinama javne namjene, objektima za javno korišćenje uključujući prateće uređaje i opremu, pomagala za orijentaciju u prostoru, pristupačnost objektima, obavezni elementi ptistupačnosti, svučna signalizacija, taktilne trake, zvučni semafori.
Taktilne trake
Taktilne trake predstavljaju sigurnu indikaciju smjera za slijepe i slabovidne osobe u njihovom kretanju, na otvorenim prostorima kao što su željezničke, tramvajske i autobusne stanice, aerodromi; te u zatvorenim javnim ustanovama, u bolnicama, poslovnicama banaka, obrazovnim ustanovama, poštanskim uredima i dr. Taktilni put mora biti sastavljen od standardizovanih taktilnih znakova, kako određena osoba ne bi dobijala pogrešne ili nepotpune informacije. Obezbjeđivanje ravnopravnog pristupa osobama sa oštećenjem vida je višestruko značajno: sprovođenje tih mjera je preduslov samostalnog života, a to je preduslov dostojanstvenog života. Zato su taktilne trake višestruko značajne.
Kada su elementi pristupačnosti ujedno i dio puta za izlaženje u slučaju opasnosti, tada moraju ispuniti i zahtjeve po posebnom propisu. Vlasnik građevine dužan je održavati elemente pristupačnosti i ne smije smanjivati uslove upotrebe pomagala osoba s invaliditetom. U ovom slučaju riječ je o pristupnim rampama koje se moraju obezbijediti na objektima od važnosti.
Javni prevoz
Ovo pravo se izvlači iz prava na prevoz kao prava na javnu uslugu koja se garantuje svim građanima, a imajući u vidu da je pristupačnost pravo OSI garantovano Konvencijom UN o pravima OSI to znači da OSI imaju pravo na pristupačan javni prevoz. Mnogim ljudima je ovaj prevoz jedini izlaz. Nije mali broj onih koji zahvaljujući ovoj službi stižu do lekara, odlaze na terapije, idu u školu, na fakultet ili posao. Mnogi zbog svog invaliditeta teško mogu da koriste klasičan gradski prevoz ili ne mogu uopšte, posebno one osobe koje su slepe, teško pokretne ili u kolicima.