• Preko 2/3 građana/ki lično poznaje ili je imalo neko iskustvo sa OSI;
• Preko polovine građana/ki u C.G. zna za postojanje zakona kojim se zabranjuje diskriminacija OSI dok četvrtina ispitanika nije upoznata sa zakonom;
• Blizu polovina građana/ki procjenjuje da je položaj OSI u C.G. isti u odnosu na prije dvije godine;
• Kada je riječ o pristupačnosti objekata OSI građani/ke su podijeljeni, iako polovina smatra da uglavnom ili uopšte nisu prilagođeni.
• 3/5 građana/ki smatra da osobe sa invaliditeom imaju pristup informacijama i komunikacijama u C.G. dok je trećina na suprotnom stanovništvu;
• Uopšteno uzevši, prepoznaju se da OSI u brojnim oblastima ne uspijevaju da ostvare svoja prava jednako kao ostalio građani;
• Građani/ke smatraju da se OSI susreću sa brojnim oblicima diskriminacije prilikom zapošljavanja, jer ih poslodavci ne zapošljavaju, prostor za rad nije prolagođen njihovim potrebama, ili im je samo radno mjesto nepristupačno;
• Preko ¾ građana smatra da bi OSI mogle u potpunosti da se integrišu u zajednicu kada bi se država i društvo dovoljno angažovali, dok skoro 2/3 njih misli da bi poslodavac radije platio državi potrebnu nadoknadu nego da zaposle osobu sa OSI;
• Dominantna većina građana C.G. smatra da bi država trebala da pruži finansijsku pomoć OSI, više nego trenutno;
• Ubjedljivo većina građana C.G. se slaže sa tvrdnjom da oni imaju iste potrebe kao i ostali, dok ¾ smatra da osobe sa invaliditetom mogu biti adekvatni i uspješni roditelji.